Originalnost i apsolutni umjetnički standardi na djelu

U pozdravnom proglasu otisnutu u povodu ovogodišnjih 46. osorskih glazbenih večeri (OGV), koji je dočekao sve uzvanike i goste na otvaranju festivala 20. srpnja u crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u slikovitom gradiću Osoru, istaknuo je umjetnički ravnatelj Branko Mihanović „entuzijazam, originalnost i apsolutni umjetnički standard“ kao ključne postavke tog „modernog i raznolikog nacionalnog festivala klasične glazbe“.

Uz Zagrebački kvartet zapažen nastup imao je španjolski oboist Ramón Ortega Quero / Snimio Sandro Tariba

Doista, nakon praćenja brojnih godišta ljetnih glazbenih svečanosti u Osoru, povijesno važnom središtu duge prošlosti i nekadašnje biskupije, zahvaljujući čemu i postoji prostrana crkva, moguće je potvrditi na prvome mjestu originalnost festivala. Naime, među hrvatskim nacionalnim festivalima OGV trajno i uporno nastavlja ideju utemeljitelja Danijela Marušića, koji je sadržajno osmislio festival kao mjesto afirmiranja hrvatske glazbe, mogućnost iniciranja praizvedbi novih djela i posvećivanje svakoga godišta nekom od uglednih hrvatskih skladatelja čije su skladbe uključene u većem broju, dakako uvijek u spoju s najboljim ostvarenjima svjetske glazbene baštine i suvremenosti. Nastavljajući tu početnu ideju održava se OGV već 46 godina i privlači ne samo glazbenike koji rado u programe uključuju skladbe hrvatskih autora nego i publiku, uglavnom strane turiste, koja vrlo rado sluša i upoznaje repertoar rjeđe izvođen u međunarodnim okvirima.

Hommage Borisu Papandopulu

Večeri su počele 20. srpnja djelom jednog od najvećih hrvatskih skladatelja, Hrvatskom misom u d-molu, op. 86 Borisa Papandopula, kojemu je u povodu 115. obljetnice rođenja i 30. obljetnice smrti ovoljetni festival bio i posvećen, a čija su neka od kapitalnih ostvarenja upravo u osorskoj crkvi bila i praizvedena. Kako su svečano otvaranje festivala prenosili Hrvatski radio i Hrvatska televizija, mogućnost za praćenje izvedbe koju su ostvarili sopranistica Darija Auguštan, mezzosopranistica Martina Gojčeta Silić, tenor Stjepan Franetović i bariton Robert Kolar sa Zborom HRT-a i pod ravnanjem Tomislava Fačinija prigodu za praćenje pozdravnih govora i cjelokupnu izvedbu imali su slušatelji i gledatelji na području cijele države, pa i šire.

Svakako iznimno uspjela izvedba mise skladane na hrvatski tekst, koju je kao jedinstvenu misu a cappella sa svim zadanim stavcima Papandopulo skladao još 1939. Praizvedbu je Pjevačko društvo Kolo ostvarilo 1942, a nakon duge šutnje zaorila se velebna glazba antologijskih razmjera ponovno 1983. da bi od tada doživjela nekoliko izvedbi domaćih i stranih pjevača. Svatko tko je čuo tu za pjevanje vrlo zahtjevnu, ali umjetnički i emocionalno nadasve dojmljivu glazbu, nedvojbeno će poželjeti čuti Papandopulovo duhovno remek-djelo ponovno.

Festival u Osoru trajao je do 19. kolovoza i donio četrnaest koncerata, a muzicirali su sjajni domaći i strani solisti i ansambli. Svakako je za lokalnu publiku osobit doživljaj bio nastup orkestra i solista ansambla Lado s programom Sako leto ima nekaj novoga održan na osorskoj pjaci, na prostranom podiju postavljenu ispred crkve. Vrhunski pjevači i svirači, lijepi glasovi i narodne nošnje, bravurozno pjevanje kao i sviranje na tradicijskim glazbalima te raznolik i duhovito s mnogo ljubavi odabran program izazivali su gromoglasni pljesak. Uopće, pljeska na 46. OGV-u nije ni na jednom koncertu nedostajalo.

Inspirativni nastupi

Tako je uz Zagrebački kvartet oduševio oboist Ramón Ortega Quero, s punim pravom najavljen kao jedan od najinspirativnijih glazbenika svoje generacije, te izvedbom Mozartova Kvarteta za obou, violinu, violu i violončelo u F-duru, KV 370/368b potvrdio težnju za najvišim umjetničkim standardom. A na koncertu ansambla Cantus zablistao je pobjednik 3. međunarodnog natjecanja Josip Nochta, održana u Zagrebu ove godine, francuski alt-saksofonist Étienne Boussard. Solist u Ibertovu Concertinu da camera virtuozni je gost osvojio bez ­zadrške.

Vrsni Zagrebački solisti preuzeli su kao solisticu pobjednicu 17. natjecanja Ferdo Livadić (2020) i 9. natjecanja Papandopulo (2021) flautisticu Luciju Stilinović i ona je u izvedbi Koncerta u G-duru, Wq 169.H.445 C. Ph. E. Bacha potvrdila znatne potencijale, a prava parada odličnih i iskusnih glazbenika ostvarena je na koncertima 1. i 3. kolovoza u okviru programa Radovan Vlatković i prijatelji. Za ovu prigodu navodim samo imena, Renata Pokupić, mezzosopran, Enrico Bronzi, violončelo, Danijel Detoni, klavir, Stefan Milenković, violina, Aleksandar Milošev, viola, Marija Pavlović, klarinet, Radovan Vlatković, rog. Interpretacije skladbi Richarda, Straussa, J. S., Bacha, Ernöa von Dohnányija, Dore Pejačević, Charlesa Gounoda, W. A. Mozarta, Franza Schuberta i Krzystofa Pendereckog prepuštam mašti ljubitelja klasične glazbe koji poznaju navedene umjetnike. Ipak, nemoguće je prešutjeti da su Dohnányijev Sekstet, op. 37 i Sekstet Pendereckog, koje u Osoru (a možda i šire?) još nismo čuli, bili Vlatkovićev izbor na kojemu mu valja osobito zahvaliti.

U Osoru su ovoga ljeta muzicirali još pijanist Andrey Gugnin, čembalist Franjo Bilić, sopranistica Martina Zadro i bariton Leon Košavić uz pratnju pijanistice Lane Bradić, Papandopulo kvartet i Klavirski duo Ivančić-Cikojević, a šećer na kraju bio je nastup ansambla Dialogos koji vodi Katarina Livljanić, nenadmašna u muzikološkim istraživanjima stare glazbe i umjetnički sposobna u vlastitoj izvedbi predstaviti zanimljivu i glazbenoscenski osmišljenu interpretaciju znanstvenih otkrića. Pod naslovom Barlaam i Jozafat. Buda – kršćanski svetac? ispjevala je i odglumila Katarina Livljanić s Albrechtom Maurerom, viola, rebek, i Norbertom Rodenkirchenom, poprečna flauta, harfa, priču koja povezuje i spaja stoljeća obogaćujući nas sadržajem iznimne provokativnosti. A da se o jedinstvenoj memoriji teksta na više jezika i glazbe koja rekonstruira neka davna vremena, a djeluje iskreno i svježe, i ne govori. O svemu još u nekoj drugoj prigodi.